Žurim sa izložbe World Press-a, probijam se kroz gomilu ljudi i djece na ulicama Groningena. Hroničnu potrebu za kafom zavaravam medenjacima sa ukusom cimeta.
Konstantujem kako su novogodišnji ukrasi po nekom nepisanom pravilu uvijek kič. Sinterklaas je stigao u grad, kraj je novembra i već tri mjeseca sam ovdje. Sinterklaas je Sveti Nikola, ili Deda Mraz ili oba u istom liku.
Čovjek sa biciklom, korpom na biciklu i djetetom u korpi kaže da ne mogu dalje. Stojim. Onda su prošli slonovi. Nekad , tako, imam osjećaj da stojim, a zapravo idem. To zato što svi voze bicikle ovdje.
Continue reading "(Inter)kulturno javljanje, a i razglednica stiže" »
Komentari