Studentski život iz godine u godinu sve više postaje predmet javne rasprave i neretko izvor nezadovoljstava studenata. Iako živimo u vremenu u kome je pretpostavka napredovanja završeno školovanje, mnogi studenti najčešće nisu u mogućnosti sebi da priušte školovanje. Nemogućnost studenata da sebi priušte školovanje najčešće ima ishodište u malim primanjima, nasuprot velikih troškova života i visokih školarina, koje su stvar masovnosti i prestiža fakulteta. Srpski studenti sa svojim problemima nisu usamljeni. Istovetni problemi poslednjih godinu dana mogli su se identifikovati u zahtevima nemačkih i austriskih studenata, koji su se usled sve većih školarina odlučili da svoje nezadovoljstvo iskažu protestima. Iako je po mnogima nezadovoljstvo studenata opravdano, drugi ovo smatraju neminovnošću i nužnošću usled tržišnog privrednog sistema, koji je prihvaćen od većine zemalja i nestanka države blagostanja u svom klasičnom obliku. No, studentskim mukama ni posle uspešno završenog školovanja ne dolazi kraj. Završivši svoje studije, mnogi studenti očekuju da se zaposle i počnu da privređuju i time postanu društveno korisni.
Kao glavni problem po završetku studija poslodavci očekuju od svojih budućih zaposlenih prethodno radno iskustvo, koje mnogi tokom studija nisu mogli da imaju usled prirode posla za koji su se školovali ili velikih obaveza tokom studija. Samo iskustvo, iako poželjno, nije garant uspeha i trajnog nalaženja zaposlenja, obzirom da poslodavci, kao glavni nosioci privrednog razvoja, imaju velike finansijske obaveze prema svojim zaposlenima i često pribegavaju zapošljavanju na određeno vreme.
Čak ni u XXI. veku, koji je najčešće viđen kao bogatstvo mogućnosti i različitosti, za mnoge ne predstavlja mogućnost, već veliku neizvesnost i nemogućnost određivanja jasnog cilja, koji se najčešće u skladu sa potrebama nevidljive ruke tržišta, vidljivo odražava na živote mnogih. Pored zahteva i duha vremena kojem su podvrgnuti, koji se najčešće sastoje u ranom i jasnom određivanju svog cilja, studenti bi trebalo da budu kritičniji i dostupniji i tokom studija se više angažuju na seminarima, radionicama, predavanjima ili drugim aktivnostima koja su predmet njihovog interesovanja, koja im mogu pomoći da bliže odrede pravac budućeg kretanja, gradeći pri tom mrežu poznanstava i kontakata, koja će im omogućiti lakši dolazak informacije do njih budući da se druže sa ljudima sličnih interesovanja.