
Neophodno je vreme da bi se savladao prostor. Brzina svetlosti, udaljene galaksije. Ajnštajn. Između tačke A i tačke B ima toliko puno zagonetnih i neotkrivenih elemenata, makar te tačke spajala i prava linija. Nova slika, nov crtež, nova razmišljanja. Zakrivljenje prostora i otegnut protok vremena. Nove dimenzije. Sunčeva orbita, mlečni put. Tajne zabeleške Atlantide, krateri na mesecu, astrofizika.
Dobrodošli u beogradski vremeplov, piše jasno na vratima koja se lagano otvaraju. Malo ko, ume da pročita ovaj vidljivi natpis. Ulazi Ciga i razvlači harmoniku. Vrata se, zatvaraju. Maši melodiju i falšira sa glasom imitirajući tužnu ex-yu baladu. Novčići zveckaju u kapi. Uz reči o Božijoj pomoći - on nestaje. Vrata se, opet otvaraju, ulaze novi putnici. Malo mira i tišine pa zatim škripanje. Neko, teško diše. Nekome je, vruće. Otvorite prozor, pogušićemo se. Možete li mi, otkucati kartu? Još koliko stanica? Nije valjda, opet zakrčenje na Autokomandi?
Neverovatne priče o putovanju kroz vreme, o tome da ljudi najednom nestanu, a onda se u sledećem trenutku pojave na drugom kraju planete, potpuno nesvesni šta im se u tom trenutku dogodilo, krajnje su fascinantne isto koliko i lažne. Meditacija, astralna projekcija, dugo i sporo disanje, relaksacija. Joga i spiritualni gurui. Ljudi pronalaze razne načine ne bi li došli u kontakt sa zaboravljenim Ja, ne bi li usporili vreme i kroz svoj um putovali na neko drugo, spokojno mesto.
Sada je, tačno 7 i 15. Već petnaest minuta čekamo. Majstore, jel može srednja? Otvarajte vrata, hoćemo napolje. Iznad šoferovih vrata jasno piše da je izlazak dozvoljen samo na predviđenim stanicama. Pa šta tu ne razumete? Dok jedni kasne, drugi stižu ranije. Predviđeno vreme, za prelaženje rastojanja od tačke A do tačke B, može se svakog trenutka izmeniti pod sticajem nebrojenih okolnosti. Ipak, važi jedno pravilo, a to je, da pravila nema. Što se nekud krene ranije, veće su šanse da se tamo stigne kasnije i obrnuto. To nikako nije u skladu sa ljudskom logikom. Jer se ona, ovde uopšte i ne primenjuje. U takvom slučaju, najbolje je, osloniti se na sopstveni osećaj, za vreme za ručak.